Zanatski dnevnik
Kazandžiluk, Sarajevo i živa tradicija bakra
Sarajevski bakar pripada živoj tradiciji: ne zaleđenom naslijeđu, nego zanatu koji se obnavlja svakom pažljivom rukom.
Sarajevska tradicija bakra često se prepoznaje kroz nazive mjesta, izloge, predmete za kafu, tacne, tanjire i gravirane površine. Ali tradicija nije živa samo zato što je stara. Živa ostaje onda kada je neko nastavlja pažljivo raditi.
Kazandžiluk nosi sjećanje na zanat koji je oblikovao svakodnevni život, gostoprimstvo i vizuelni identitet grada. Bakarni predmeti su se koristili, poklanjali, popravljali, izlagali i prenosili kroz porodice. Njihova vrijednost je istovremeno praktična, kulturna i emotivna.
Rad Eldina Spreče pripada tom kontinuitetu, ali ostaje ličan. Predmet može krenuti od poznate forme, ali ruka, ritam, ornament i odluka pripadaju majstoru. Tu tradicija prestaje biti kopija.
Živa tradicija bakra treba više od nostalgije. Treba radionice, kupce koji razumiju strpljenje i komade koji mogu govoriti današnjem vremenu bez zaboravljanja svog porijekla.